Logori smrti
Nakon osvajanja Poljske i daljnjim njemačkim prodorom na istok, milijuni nenjemačkih Židova uključeni su u njemačku državu. Odmah nakon redovne njemačke vojske na novoosvojena područja ulazili su posebni odredi Einsatzgruppe [ajnzacgrupe] čiji je zadatak bio ubijanje istaknutih građana osvojene zemlje i čišćenje prostora od Židova. Čišćenje prostora provodilo se otvaranjem stotina logora ili masovnim ubojstvima. Pomoć pri progonu i ubojstvima često su pružali domaći stanovnici novosvojenih područja. Od ljeta 1941. do proljeća 1943. g. pobijeno je oko 1 milijun i 250 tisuća Židova. Pritom je najčešći način pogubljenja bio streljanje. No ta je metoda bila spora i vojnici su se sve češće žalili da psihički ne mogu izdržati posao koji su morali obaviti. Na više lokacija testirani su novi načini što bržega i lakšega usmrćivanja. Naposlijetku je kao iznimno efikasna metoda odabrano trovanje plinom korištenjem pesticida ciklon B i trovanje ugljikovim monoksidom. U tu su svrhu prošireni i izgrađeni novi logori na teritoriju okupirane Poljske. Podignuto je šest logora smrti s plinskim komorama i krematorijima. Cijeli proces prikupljanja, transporta, pripreme za pogubljenje, trovanja plinom i uništenja leševa doveden je na industrijsku razinu.

Items