3.aktivnost- čitanje ulomka iz Opće deklaracije o pravima čovjeka
Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se svake godine na dan kada je u UN-u 1948. potpisana Opća deklaracija o ljudskim pravima.
Opća skupština UN-a proglasila je 10. prosinca Danom ljudskih prava kako bi se usmjerila pozornost “naroda svijeta” na Opću deklaraciju o ljudskim pravima kao zajedničko mjerilo postignuća za sve narode i sve države. Potpisivanjem Opće deklaracije o ljudskim pravima (1948. godine) po prvi puta u povijesti čovječanstva priznato je pravo svih ljudi na “život, slobodu i sigurnost… bez ikakvih razlika” i pri tome udaren kamen temeljac za Međunarodni dan ljudskih prava.
Opća deklaracija o pravima čovjeka sastoji se od 30 članaka koji propisuju temeljna ljudska prava.
Čl. 1. Svako se ljudsko biće rađa slobodno i prema svakom se čovjeku treba odnositi na jednak način. 
Čl. 2. Svako ima ista prava unatoč razlikama, kao što su boja kože, spol, vjera, jezik, političko uvjerenje, podrijetlo i sl. 
Čl. 3. Svatko ima pravo na život i pravo živjeti slobodno i sigurno. 
Čl. 4. Nitko te nama prava držati za roba, a ni ti ne smiješ drugoga učiniti robom. 
Čl. 5. Nitko te nama pravo ozlijediti, mučiti ili ponižavajuće s tobom postupati. 
Čl. 6. Svatko ima pravo pred zakonom biti jednak i priznat kao osoba. 
 Čl. 7. Zakon je isti za svakoga i treba na isti način biti primjenjiv na sve. 
Čl. 8. Svatko ima pravo tražiti zakonsku pomoć kada se njegova prava ne poštuju. 
Čl. 9. Nitko te nema prava neopravdano zatvoriti ili protjerati iz zemlje. 
Čl. 10. Svatko ima pravo na pošteno i javno suđenje. 
Čl. 11. Svatko treba biti smatran nevinim dok mu se ne dokaže krivica.
 Čl. 12. Svatko ima pravo tražiti zaštitu ako mu tko drugi pokuša nauditi, ali nitko nema prava ući u tvoj dom, otvarati tvoja pisma ili bez ikakva opravdanog razloga gnjaviti tebe ili tvoju obitelj. 
Čl. 13. Svatko ima pravo putovati kad god i kamo god zaželi. 
Čl. 14. Svatko ima pravo otići u drugu zemlju i tražiti zaštitu ako je proganjan ili je u opasnosti da to bude. 
Čl. 15. Svatko ima pravo na pripadnost nekoj zemlji, tj. pravo na državljanstvo. Nitko vas nema pravo spriječiti da pripadate drugoj zemlji ako to želite. 
Čl. 16. Svatko se ima pravo vjenčati i osnovati obitelj. 
Čl. 17. Svatko ima pravo na vlasništvo i posjed. 
Čl. 18. Svatko ima pravo prakticirati i slijediti svoju vjeru (ili uvjerenje) te ju promijeniti ako to želi. 
Čl. 19. Svatko ima pravo reći što misli te davati i primati informacije. 
Čl. 20. Svatko ima pravo sudjelovati na mirnom skupu i postati članom nekog udruženja. 
Čl. 21. Svatko ima pravo izabrati vlast i sudjelovati u vlasti svoje zemlje.
 Čl. 22. Svatko ima pravo na socijalnu sigurnost i mogućnost razviti svoje vještine. 
Čl. 23. Svatko ima pravo na rad u sigurnim uvjetima za poštenu plaću te se pridružiti sindikatu. 
Čl. 24. Svatko ima pravo na odmor i slobodno vrijeme. 
Čl. 25. Svatko ima pravo na primjeren životni standard i liječničku pomoć ako je bolestan. 
Čl. 26. Svatko ima pravo ići u školu. Osnovno obrazovanje mora biti obvezno i besplatno. 
Čl. 27. Svatko ima pravo sudjelovati u kulturnom životu svoje zajednice.
 Čl. 28. Svatko ima pravo na društveni poredak u kojem se prava i slobode iz ove Deklaracije ostvaruju. 
Čl. 29. Svatko mora poštivati prava drugih, zajednicu i javno vlasništvo. 
Čl. 30. Nitko nema pravo oduzeti bilo koje pravo iz ove Deklaracije.

Items