UPUTE ZA UČENIKE

Inspiracija književnim djelom – Dijalog s tradicijom 
 
Dragi učenici, 
 
do sada ste pročitali mnoga književna djela od kojih su neka sigurno dotaknula vaša srca i umove. Možda ste se potaknuti nekim djelom i sami odlučili ponešto napisati, pjesmu, priču ili barem dnevnički zapis. Ako i niste, ohrabrite se na taj korak sada. 
Jer svaki je tekst na neki način obilježen prethodnim tekstovima.  
Pisci ne mogu izbjeći utjecaj tekstova koje su čitali i baš kao što kaže izreka “ničeg novog pod suncem”, na tim su tekstovima izgradili svoje misli i rečenice i tako ostvarili vječni dijalog s tradicijom. 
(*prema R. Barthesu svaki je tekst intertekst, jer se u njemu nalaze elementi prijašnjih tekstova i okolišne kulture – pojam intertekstualnosti) 
 
Tako je i sa svima nama. Svi su pročitani tekstovi postali dijelom nas samih, ugrađeni u naše misli i osjećaje, naš svijet i naš karakter. Dotakli su nas i promijenili zauvijek. Motivirani njima donijeli smo neke važne odluke, promijenili neka razmišljanja i navike ili samo promotrili svijet oko sebe i sebe same drugačijim, novim očima. 
Koje je književno djelo tako utjecalo na vas? Izrazite se u bilo kojoj pisanoj formi, pjesmi, kratkoj priči, dramskom prikazu...i ostvarite na svoj način dijalog s odabranim književnim djelom.  
Možete izraziti divljenje, citirati, možete i propitivati vrijednost, ironizirati i polemizirati, ali trebate se osloniti na književno djelo i izraziti se u pisanom obliku. Potrebno je stvoriti nešto novo, nešto vaše, povezano i inspirirano pročitanim djelom. 
S djelom se možete povezati na sadržajnoj, stilskoj, izraznoj ili problematskoj razini.  
Kako? Govoreći o problemu na svoj način i iz vlastite perspektive, parafrazirajući, citirajući, koristeći se autorovim riječima i izrazima ili stilom,  povezujući se i dajući svoj doprinos i hommage vašemu omiljenom autoru. 
 
*hommage = djelo u čast značajnog umjetnika ili osobe, često u njegovu stilu 
 
Za inspiraciju prilažem djelo Svena Adama Ewina pjesnika koji piše pod pseudonimom i energično odbacuje mogućnost otkrivanja svoga građanskog identiteta. 
Pjesma je potaknuta Ujevićevom pjesmom Igračka vjetrova. 
 
Tin Ujević:  Igračka vjetrova  
 
[...] Leti ko lišće što vir ga vije, za let si, dušo, stvorena;  
Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet, što nema kor’jena.

Sven Adam Ewin: Ne dam vihoru*  
A ja ću, Tine, priznat pred svima  
Da nisam stvoren za taj let.  
Ja sam ti onaj što korijen ima, 
 Duboki korijen, za me svet.  
Taj korijen seže do tebe, Care,  
I do pjesnika naših svih.  
Jer vi mi hranite kapilare,  
U svoje pjesme ja vas skrih.  
Pa neka puše. Pa neka kosi.  
Pa nek’ je vihor, nek’ je Bog.  
Ja ne dam vjetru da lišće nosi  
Jezika milog tvog i mog.  
To ću reći, pa bilo komu,  
Na svom jeziku. Hrvatskomu. 
 
* Sonet »Ne dam vihoru« posvećujem Matici hrvatskoj, uz 175 godina brižnog bdijenja i skrbi nad najljepšim jezikom na svijetu – hrvatskim.

Items