Kako se nekada slavio Božić
Nekada, Božić se slavio skromno i starinski. To starinski značilo je skromno, slavio se ne kao današnji bogati Božić. Kad su svi teški i prljavi poslovi bili gotovi, kitio se mirisni, zeleni bor. Kitilo bi se sa šarenim i veselim kuglicama koje su bile napravljene od kolačića, šumske trave, malim orasima i velikim mirisnim češerima. Nakon kićenja bora unosio se mali Božić. Mali Božić unosio se tako da bi netko od starijih i vesela dječica nosili oštru i mirišljavu slamu u bijeloj plahti. Nosila bi se i skromna posuda u kojoj je bilo par crvenih jabuka, naranči, malo jaje i sitni novčići. Među svime time bio je lijep i mirišljavi kruh kojega su napravile vrijedne ruke bake. Nosila se i upaljena svijeća u kuću. Kada se unosio mali Božić u prostoriji je trebao biti mrak.
Kada bi pobožni ljudi kleknuli pored okićenog stola, molili bi lijepe kršćanske molitve. Onda jedan ukućanin počne glasno govoriti: "Dao nam Bog račića, mačića, janjića..., a najviše Božjeg mira i blagoslova." Dok mirne molitve završe, jede se ukusna, zdrava i mirisna večera. Od malih poklona dobivali su zdravo voće i ukusne slatkiše, a tamo se našla i koja sjajna kovanica. U jutro u kuću bi došla jedna muška osoba. Sjedila je na lijepom jastuku. Ako bi se komešao kokoši ne bi dobile piliće, a ako bi bio miran kokoši će imati piliće. Nakon toga išlo bi se na božićnu misu i nakon mise zajednički bi se ručalo na bogatom, šarenom stolu.
                                    Jana Klarić, 4.c III. OŠ Bjelovar

Items