Učenici će dodatnim istraživanjem o procesu mitoze i proučavanjem animacije pratiti i voditi bilješke o pojedinim fazama mitoze te modelom prikazati pojedine faze.

Pribor i materijal: deblji papir, plastelin, konac/vuna, folija
Na temelju animacija učenici sami osmišljavaju model mitoze prema fazama.

Zašto je proces mitoze toliko bitan? Što mi mi naučili?

Mitoza je dioba tjelesnih (somatskih) stanica. U toj diobi od jedne roditeljske stanice (2n) nastaju dvije genski identične stanice kćeri (2n). Mitozu dijelimo na 4 faze: profazu, metafazu, anafazu i telofazu. 
Na kraju telofaze dolazi do kariokineze (diobe jezgre stanice), nakon koje slijedi citokineza (podjela stanične citoplazme). 
Nakon mitoze nastale kćeri stanice imaju jednostruke kromosome, ali broj kromosoma na početku i na kraju mitoze ostaje isti. 
Pojedini koraci u fazama staničnog ciklusa imaju svoj redoslijed i svaki se korak provodi precizno i koordinirano. Na početku stanične diobe stanica konstruira diobeno vreteno, vrlo složenu strukturu sačinjenu od mikrotubula, tankih proteinskih cjevčica koje razdvajaju genetski materijal, te pripadajućih im proteina. Sile koje proizvode motorni proteini i dinamika mikrotubula unutar diobenog vretena ključni su za pravilnu podjelu genetičkog materijala.
Međutim, kao što u stanici ponekad može doći do pogrešaka u koracima, tako može doći do pogrešaka kod nastajanja diobenog vretena, te kod razdvajanja kromosoma u stanice kćeri. Ovakve pogreške mogu dovesti do različitih genetskih oštećenja ili bolesti poput karcinoma. Proučavanje svojstava i mehanizama koji djeluju u diobenom vretenu pomaže znanstvenicima odgovoriti na pitanja zašto i kako dolazi do takvih grešaka.

Items